Pamet protiv Mudrosti


Pročitao sam pre neki dan da čovek ne mora biti pametan da bi bio mudar! Često razmišljam o toj razlici između pameti i mudrosti. Znam mnoge pametne, obrazovane, inteligentne ljude, koji su potpuno nemudri – žive nesrećno, zbrkano, ljuti na sebe i druge, analiziraju sve događaje ‘u sitna crevca’ tražeći krivca, i pritom, veliki deo teško i ‘pametno’ zarađenog novca, troše na lekove i razna lečenja. A poznajem i one druge, manje obrazovane, srećne, zadovoljne, pune razumevanja i ljubavi za sve što čini život!

Jedna od razlika između pametnog i mudrog je ta što pametan menja svet, a mudar menja sebe, znajući da je jedina osoba na koju ima potpuni uticaj on sam, a da druge ne može promeniti. Menjajući sebe, menja doživljaj, percepciju sveta oko sebe – tada se čini da se i svet menja.

Druga bitna razlika je ta što je pametnom jako važno da uvek bude u pravu; mudrog ne zanima ko je u pravu, on želi da bude srećan i da rešava probleme. Sledeći put kada se budete svađali i zastupali neko mišljenje, zapitajte se da li je to ono što vodi rešenju problema ili njegovom usložnjavanju, ili možda još mudrije: da li želite da budete srećni, ili u pravu?! Znam šta ćete odabrati.

Dalje, pametan sve zna, nema toga što mu možete reći, a da vam ne kaže ‘Ma znam ja to! To je još Kant govorio, a slično je rekao i Sokrat, a i Sveti Avgustin u svojim “Ispovestima”…; mudar zna šta ne zna, zato stalno uči. On je radoznao, voli da uči, da se usavršava, ispituje koz lično iskustvo i ide dalje. Pametan ima znanje, a mudar ga primenjuje !

Pametan i ono što zna, ljubomorno čuva za sebe, ne deli svoja znanja jer ih je teško stekao –  (možda je čuo da informacija najviše vredi ?!), a mudar stalno deli svoja znanja, protočan je za nove informacije i zna da će sutra biti još bolji i znati više.

Pametan proučava prirodne zakone u želji da ovlada njima, da ukroti prirodu i promeni prirodne zakone, a mudar ih spoznaje i trudi se da živi u skladu sa njima.

Pametan misli da su život, priroda, bogatstvo, novac… ograničeni, da je to kolač koji treba da se podeli na veliki broj gladnih usta, pa se trudi da uzme više za sebe, da, ako treba, i ukrade kolač. Mudar sam ispeče kolač i deli ga drugima.

Pametan, kada se nešto loše desi, traži krivca, proklinje, smatra da su se mračne sile urotile protiv njega, da nema sreće…. A mudar postavi odmah pitanje ‘šta ja to treba da promenim u sebi ?’

I možemo tako do beskraja… ipak, za kraj ovog teksta, da parafraziram jednu mudrost Vesne Krmpotić: “Pametan misli da je Bog, a mudar zna da je od Boga!”